U prostorijama „Prosvjete“ u Zagrebu 2. decembra predstavljene su bogate aktivnosti Arhiva Vojvodine. Delegacija Arhiva, na čelu s direktorom Nebojšom Kuzmanovićem, domaćinima je poklonila velik broj knjiga čiji su izdavači, navodi portalnovosti.
Goste iz Novog Sada pozdravio je predsjednik „Prosvjete“ Mile Radović, ističući bogatu suradnju „Prosvjete“ s naučnim i kulturnim institucijama u Srbiji i Vojvodini. Iskustva Arhiva moći ćemo primijeniti u našem radu, rekao je Radović.
Kuzmanović je govorio o historijatu Arhiva osnovanog 1926. godine i njegovom preseljenju 1988. u renoviranu zgradu koja je početkom vijeka izgrađena kao zatvor.
– Mnogi su me Novosađani pitali gde radim, pa sam im morao objašnjavati da se radi o zgradi bivšeg zatvora pored Riblje pijace. Zato sam nastojao da nas prepoznaju, ne po lokaciji, nego po onom što radimo i po ogromnom značenju Arhiva koji je drugi po veličini i značaju u Srbiji s oko 70 zaposlenih. Imamo milione dokumenata, od kojih su najstariji iz 13. veka, koje čuvamo, konzerviramo, digitalizujemo i činimo ih vidljivijom i dostupnijim javnosti. Izdali smo i reprint časopisa „Književni jug“ koji su 1918. i 1919. uređivali Ivo Andrić, Miroslav Krleža, Gustav Krklec i Miloš Crnjanski, a zajedno sa SNV-om i Arhivom Srba u Hrvatskoj izdali smo knjigu „Gudovac 1941. put zločina“ – rekao je Kuzmanović.
Arhiv je radio i na dokumentima vezanim uz popis žrtava u Sremu od 1941. do 1945., odnosno području od Osijeka, Klise i Vinkovaca do Zemuna došavši do cifre od 41.100 što je za oko 5.000 više od cifre s kojim se do tada baratalo.
Arhivska savjetnica Ljiljana Dožić govorila je o djelatnostima Arhiva i njegovoj organizaciji, ističući da Arhiv raspolaže s oko 7.300 metara građe raspodijeljene u oko 570 fondova. Raspolažemo i s obiljem građe vezanom uz istoriju Srba u Hrvatskoj, uključujući i zapise o unijaćenju pravoslavnog stanovništa uz podršku austrijske vojske i države u 18. veku o čemu govore zapisi o manastiru Marča, rekla je.
Arhivist Miroslav Jaćimović govorio je o sređivanju i obradi novije arhivske građe, podsjetivši da je nakon 1921. formirana Sremska oblast sa sjedištem u Vukovaru koja je obuhvaćala i naselja izvan današnje Vojvodine.
– Moto Arhiva je otvorenost, dostupnost, sećanje i identitet – rekla je arhivistica Ivana Gojković govoreći o izdavačkoj djelatnost i radu odjeljenja za digitalizaciju s kojom se krenulo od 2005. i u okviru koje su digitalizirane zbirke karata i planova, povelje i diplome, litografije austrijskih vojnika od 1620. do 1860., katastarske knjige…
– Zajedno s Arhivom Beograda digitalizovali smo preko 16.000 matičnih knjiga rođenih, venčanih i umrlih iz svih crkava s područja 481 naselja s područja Vojvodine, ali i Hrvatske, Rumunije i Mađarske, a digitalizovali smo i dokumente Komisije za utvrđivanja zločina okupatora i njihovih pomagača – kazala je.
O svim izazovima konzervacije i restauracije arhivske građe, odnosno kako od zgužvane i raspadnute hrpe papira napraviti čitljivi dokument, preko zoom-a je govorila Višnja Nikolić.
Kuzmanovića smo pitali o svim aspektima suradnje sa srodnim ustanovama u Srbiji i Hrvatskoj.
– Sarađujemo sa arhivima u Zagrebu i Rijeci, kao i sa Arhivom Srba u Hrvatskoj. Nakon Zagreba idemo u Rijeku gde ćemo obići tamošnji arhiv i „Prosvjetu“, a vraćamo se preko Vukovara gde ćemo predati restaurisanu matičnu knjigu iz tamošnje crkve – rekao je i ukazao na dobru saradnju s arhivom u Vukovaru.
– U Srbiji sarađujemo s arhivima u Beogradu, Nišu i drugim mestima. Ove jeseni smo u 27 gradova predstavili naš rad i izdanja. U zadnjih nekoliko godina izdali smo preko sto naslova, a ove godine 25. Osim toga, prošli smo sve tendere za izdavanje sabranih dela Dejana Medakovića, Vasilija Krestića i Milorada Ekmečića – rekao nam je direktor Arhiva.
Ljiljana Dožić objasnila je da Arhiv nije profitna ustanova, pa naslove koje su izdali ne mogu prodavati nego poklanjati. A kako bi naša izdanje bila što dostupnija, imamo ih u digitalnom obliku koji se mogu besplatno preuzeti, rekla je i ukazala je da su matične knjige koje u Arhivu sređuju i digitaliziraju zapravo „drugi primjerci“. Parohije su vodile matične knjige, pri čemu je jedna ostajala u crkvi, a druga je predavana državi, odnosno županijama na području Južne Ugarske, pa je tako ostala na raspolaganju Arhivu. Nakon predstavljanja Radović je gostima za poklon uručio „Prosvjetina“ izdanja knjiga.
Izvor: portalnovosti